"MIRAKUL LUNJSKIH MASLINA"

Lun, najsjevernije mjesto otoka Paga, postaje sve poznatije po svojim maslinicima i maslinovom ulju. Gotovo svaka obitelj iz  Luna i okolnih mjesta ima svoja stabla maslina, raštrkanih na sve strane, naslijeđenih od svojih prapradjedova. Među otprilke 80 000 maslina, koliko ih raste na cca 23 hektara, svojom posebnošću izdvaja se oko 1 500 stabala oblice, cijepljenih na divlju podlogu masline Olea oleaster linea. Jedinstvene svaka na svoj način, i posve različite jedna od druge, srasle sa kamenom  kojim su okružene, one kao da su oduvijek tu. A gotovo da i jesu, jer najstarija maslina broji preko tisuću godina. Ta je tvrdnja rezultat istraživanja koju je godinu dana provodila grupa stučnjaka agronoma na čelu sa dr.sc. Karmelom Poštenjakom, profesorom na Visokoj šumarskoj školi u Karlovcu, i  čovjeku sa dugogodišnjim radnim iskustvom pri Šumarskom institutu u Jastrebarskom. Koristeći sofisticirane  tehnologije, proučavani su  uzorci raznih debla masline i ono što su otkrili stručnjaci, potvrdilo je pretpostavke mještana,a to je da su lunjske masline jedne od najstarijih na svijetu. Sličnih nalazišta divljih maslina može se pronaći u još nekoliko zemalja, no nigdje nisu sačuvane u tolikom broju i  u svojem prirodnom okruženju kao što su na Lunu, objasnio je dr.sc. Karmelo Poštenjak. "Na svijetu ima 7 svjetskih čuda, a ovi maslinici su nulto svjetsko čudo, sa tako održanim divljim maslinama, očuvanim od požara i inih ljudskih gluposti i devastacije. U okruženju čistog mora i surovog golog kamena, priroda je stvorila nešto što niti jedan ljudski genije ne bi mogo stvoriti. Ovaj maslinik raritet je ne samo otoka Paga i Hrvatske, već na čitavom Mediteranu više nema ovako sačuvanih  divljih maslina u njihovom prirodnom okruženju. Kultivirana maslina ima širok prostor na kojem uspijeva, a divlja maslina kao šumska vrsta Mediterana, vazda zelena vrsta olea oleaster linea, ona je danas izuzetno rijetka. Što požari, što čovjek, sječa, kultiviranje, jednostavno je nestaje.Ovako sačuvan maslenik upravo zbog tog je raritet". I baš to je ono što mnoge ljude privlači u lunjski kraj, da bar na neko vrijeme uživaju i opuštaju se u miru tisućljetnih stabala. Lunjske masline, ove divlje, u ovakvom su okruženju mediteranskog podneblja preživjele i dobro i zlo. Imate mnoštvo primjera gdje se točno vidi oblik rasta debla masline koje je uvjetovano tijekom stoljeća dominantnim vjetrom,velebitskom burom, koja je sukanjem razvila jednostranu krošnju masline, onda ju je vrtila dok ju nije posve izvrtila." objašnjava K. Poštenjak, naglasivši kako je ovo divljenja vrijedan primjer dišpeta masline u prkosu svojem okruženju, kamenu,buri i čovjeku. Ta igra vjetra sa stoljetnim deblima razvila je kod svakog stabla neku specifičnu figuru, pa promatrajući te oblike, svaka maslina kao da priča svoju priču o  borbi s burom.
Dio tog područja još je 1963. godine zaštićen i označen kao botanički rezervat, a na inicijativu nekolicine lunjana i uz financijsku potporu Grada Novalje, kroz maslenik je uređen i makadamski put. O onom što bi dalje trebalo poduzeti, K. Poštenjak ima jasnu viziju "Ovaj maslenik ne smije se iskoristiti za nečiji osobni materijalni probitak, već ga se mora oteti zaboravu i zaštititi. On je sada u jednoj strašnoj devastacijskoj fazi, izvrgnut svakog trenutka željama čovjeka za nekakvom materijalnom koristi i to je ono od čega ga treba štititi. Mora ga se ostaviti takvog kakav jest,a posjetioce koji dođu uživati u njegovoj opuštenosti, treba na najjednostavniji način, sa nekom kratkom natuknicom ili brošuricom edukativnog sadržaja, upoznati sa ovim maslinama."

Ispitivanje starosti lunjskih maslina

S takvim se stavom slaže i Želimir Badurina, vlasnik Uljare Lun i predsjednik organizacijskog odbora Lunjske maslinade, manifestacije  na kojoj je izložena čitava ova studija o starosti lunjskih maslina. Prema njegovom mišljenju, maslinari su krenuli putem čiji je konačni cilj  prezentiranje i vrednovanje lunjske maslinade i maslinovog ulja kao istinskog kvalitetnog,  okrupnjavanje proizvodnje te u konačnici izlazak na tržište pod zajedničkom etiketom. Da bi se to postiglo, neophodna je edukacija maslinara koja se provodi upravo putem seminara u sklopu manifestacije Lunjska maslinada. A da mišljenje i savjeti struke nailaze na plodno tlo, pokazuje i primjer mladog maslinara Branimira Badurine, koji, učeći od svog oca, iskustvo proizvodnje maslinovog ulja stiče još od djetinjstva. Prije četiri godine prvi puta je poslao ulje pred ocjenjivački sud i tada nije osvojio ni jednu medalju. Usavršavajući preradu maslina, i počevši sa dnevnom preradom  friških maslina, za razliku od onih koje se čuvaju u moru, njegovo ulje tijekom idućih godina nagrađeno je zlatnom medaljom, zatim srebrnom, a ove godine dodijeljena mu je brončana medalja. Branimirov primjer nije jedini, jer na Lunu ima sve više mladih, koji  se odlučuju baviti proizvodnjom ulja i u tome se ne boje napraviti korak dalje te prihvatiti savjete stručnjaka i neke nove standarde prerade maslina.