Lun je naselje na najsjevernijem dijelu otoka Paga koji svojim izgledom podsjeća na kažiprst. Prema nekim navodima ime mu potječe od starih izraza u dokumentima: Punta Loni, što je domaći narod na starohrvatskom prevodio kao "Koncilun" gdje je Konci lokativ od riječi konec, a L un izvedenica od latinskog leo, leonis=lav. Također postoji i varijanta da je ime izvedeno od latinskog i talijanskog naziva rta Lun: Punta Longa, lunga, Lun.
Pisanih dokaza o stalnim stanovnicima prije 1653. g. nema iako su na više mjesta pronađeni ulomci rimske keramike , a na lokalitetu Vidasi, Ilirski grobovi i humci iz kojih je nakit pohranjen u lokalnoj etnografskoj zbirci u Novalji. Zanimlivo je da su se oduvijek oko područja Luna vodili sporovi između tadašnjih gradova Raba, Zadra pa čak i Osora. Tako je Hrvatski kralj Peter Krešimir IV, 1071. g. (koji je Pag i Rab oteo Mlecima) u Biogradu presudio u sporu između Raba i Zadra, da cijelo područje Luna uključujući i Novalju pripadne Rabu. Do tada je cijeli Pag bio pod jurisdikcijom rabske biskupije, a od tada nadalje, samo dio otoka od Caske ili Cisse zapadno. Grad Pag i ostatak otoka pripada Zadru. Sve od Petra Krešimira Lun je pripadao Rabu, da bi tek 1992. g. došao pod upravu općine Novalja.

Karta otoka Paga, autor G. Rosaccio iz 1598. g. Klikom na sliku i povećanjem možete vidjeti da područje Novalje i Luna gotovo i ne postoji! Prikazano je kao mali rt, iznad kojeg stoji natpis "Boschi" tj. na telijanskom šume!

Prvi stalni stanovnik Luna bio je Matej Badurina, kojeg su Rapski (Mletački) plemići 1653. g. naselili na njihovom posjedu kao najamnika, pastira ali i kolona. Naime sa Matejem je počela lunjska feudalna Kalvarija. Kao najamnik pastir (i vjerojatno izbjeglica pred Turcima) Matej je morao pristati na slijedeći ugovor; na tuđoj će zemlji raditi i privređivati uz davanje dijela tj "dohodka" posjedniku, takozvani "dohodak" je iznosio četvrtinu uroda žitarica, i šestinu uroda grožđa.( da dobro ste pročitali, žitarice na Pagu!) "Dohodak" se nije davao rabljanima na temelju stvarnog uroda već na temelju procjene posebne komisije. Sredinom 19. st,. procjena uroda je prepuštena plaćenom općinskom vještaku takozvanom "Štimaduru". Ubiranje se odvijalo poslije žetve odnosno poslije trgatve. Sakupljena su se dobra uglavnom prodavala na javnoj dražbi u Rabu koji je bio važan agrarni centar. Pravo posjeda lunjske i novaljske zemlje iz ruku Mletaka, kroz povijest prelazi iz jednih u druge ruke da bi zadnji posjednik bila općina Rab, koja se sramotnih feudalnih davanja ("dohotka") nije htjela odreći sve do 1944. g. (Službeno ukinuće feudalnih odnosa objavljeno je tek 1946. g. (sic!))
Iako se Matej Badurina spominje u matičnim knjigama Raba, nema podataka o njegovom porijeklu tj. odakle je došao na Rab. Prema Fra. Anđelku Badurini, Badurine su indoevropskog (Armenskog) porijekla, jer na tom jeziku riječ "Badur" znači pastir, ali isto tako označava grubu pastirsku kabanicu sa kapuljačom za glavu kakvu su nosili naši pradjedovi. Upravo jedna takva čuva se u samostanu franjevaca trećoredaca u Portu na Krku.
Nešto više od stotinjak godina nakon dolaska Mateja Badurine u Lun, pojavljuju se i druga prezimena: Argentin, Baričević, Kocijan, Makarun, Reinić, Šanko i Šegota.
I dan danas Badurine su najčešće prezime na Lunu. Ima nas svuda po svijetu. Od Amerika do Australije.Svi smo mi (indirektni) potomci Mateja Badurine i budite sigurni da je svatko tko nosi prezime Badurina, bez obzira na to gdje živi porijeklom iz Luna!

Zoran Badurina-Rumešić