Kakva je budućnost lunjskih maslinika? 

  Posljednjih nekoliko mjeseci obilježeni su događajem koji se je zbio u Lunjskom masliniku, najstarijem u Hrvatskoj. To je bio, već mnogima diljem Hrvatske poznat, događaj kada su iskopana i prodana četiri višestoljetna stabla maslina. Reakcija javnosti i samih maslinara u prvi plan je izbacilo želju za zakonskom zaštitom  Lunjske maslinade od moguće veće devastacije koja je sasvim izgledna u ovom našem vremenu i prostoru, gdje je sve podređeno bezobzirnoj kupnji i prodaji te gradnji novih smještajnih jedinica koje se mora smjestiti u što atraktivniji prostor kako bi lakše postigli željenu cijenu i došli do kupaca. Nadamo se da je moguće ostvariti taj primarni cilj zaštite.
Međutim, u toj opravdanoj brizi za očuvanjem baštine od neodgovornog ponašanja pojedinaca, kao da se zapostavlja  jedan drugi jednako bitan aspekt, a to je gospodarenje tim prostorom, koje ima svoju prošlost i sadašnjost, a u ovim vremenima joj moramo osigurati i primjerenu budućnost. Današnji Lunjani, koji ovdje žive gotovo četiri stoljeća, dobili su pravo kultiviranja ove maslinade 1834. godine, kada su  tražili od rabske općine, čiji je to bio posjed, dozvolu za nacjepljivanje maslina na predjelima zvanim Vadikandija i Budunalva  ( HR DARI 0476 (JU 21), Opći spisi, br. 564 od 8. travnja 1834. s prilozima, kut. 29), što su, kako je i danas vidljivo, dobili i od tada do danas kontinuirano obrađuju masline. Po ukidanju kmetstva od strane Austrijskog dvora 1848. godine, Lunjani dobivaju od Rabljana njihove posjede od sv. Martina (rt Luna) do Blatnice, u dužini od 2 i širini 3 talijanske milje (o tome dokumentirano piše poznati kroničar fra Odorik Badurina, OFM u: Kronike Luna). Na žalost nikada kroz povijest Lunjani nisu riješili imovinsko-pravne odnose do kraja zbog  raznih nesretnih okolnosti kao što su siromaštvo, neukost, ratovi,odljev stanovništva, komunističko negiranje vlasništva,  tako da smo dočekali Hrvatsku državu sa svojim maslinicima kao općenarodnom imovinom, a koje je preko noći postalo vlasništvo RH.
U tim novonastalim okolnostima, kada je naša država  odlučila  sve poljoprivredne površine u svom vlasništvu, staviti u funkciju tako da ih iznajmi ili proda, Lunjski su se maslinari našli u, usudio bih se reći, apsurdnoj situaciji da moraju tražiti način kako na natječaju dobiti svoje maslinike u dugogodišnji najam, dakle plaćati najam za nešto što im pripada.Država je zadužila jedinice lokalne samouprave da donesu Programe raspolaganja državnim poljoprivrednim zemljištem, jer one kao najbolje poznaju situaciju na terenu. Međutim grad Novalja na čijem području se nalazi i Lunjska maslinada, ne pristupa pravovremenoj izradi programa. Evo prošao je i zakonski rok (15. kolovoz 2010) do kojeg su jedinice lokalne samouprave bile dužne donijeti Program raspolaganja državnim poljoprivrednim zemljištem, a mi lunjski maslinari još neznamo ništa o pravilima i uvjetima natječaja.
Bez obzira na sve, spremni smo prihvatiti novonastale okolnosti i prijaviti se na natječaj za dodjelu dugogodišnjeg najma. Zbog toga smo pristupili osnivanju Maslinarske zadruge Lun koja ima ambiciju gospodariti prostorom,  osmisliti model održivog razvoja i sveukupne valorizacije Lunjske maslinade kao nacionalnog bogatstva, privesti maslinike u potpunu funkciju, pokrenuti ekološko maslinarenje koje je jedino primjereno prostoru i na temelju takvog pristupa pristupiti izradi prepoznatljivog proizvoda (tzv. brenda) koji će se temeljiti na specifičnostima lunjske maslinade.
Mi lunjski maslinari smo i do sada pokretali aktivnosti koje su dovele do novih spoznaja kada je u pitanju Lunjska maslinada. Navesti ću samo ispitivanje starosti lunjskih maslina koje smo proveli u suradnji s ing. Ivom Jelićem, ing. šumarstva Karmelom Poštenjakom, Viktorom Lockhartom i Bodom Ziegertom u kojem je utvrđen prosječan godišnji prirast maslina na Lunu te starost pojedinih stabala koja dosižu i do 1500 godina. Na to se nadovezao i projekt ispitivanja genetske raznolikosti samoniklih lunjskih maslina, koji se provodi u suradnji s prof. dr. Đanijem Benčićem s Agronomskog fakulteta u Zagrebu.
Sada je pred nama novi izazov. Moramo sve napraviti da područje Lunjske maslinade uđe u ARKOD sustav, jer ne smijemo dopustiti da najstariji hrvatski maslinik u trenutku ulaska Hrvatske u EU bude izvan sustava poljoprivredne proizvodnje. Vrijeme je da pokažemo koliko smo odgovorni prema nasljeđu kao i prema budućim naraštajima.
Na kraju umjesto zaključka upućujem apel u ime lunjskih maslinara svim odgovornim ljudima od jedinica lokalne samouprave do vrha državne vlasti, od struke do svekolike javnosti da se napravi dodatni napor i da se omogući lunjskim maslinarima da na legalan način gospodare sa onim što im pripada, i da područje najstarijeg hrvatskog maslinika uđe u ARKOD sustav poljoprivredne proizvodnje prije ulaska Hrvatske u EU. Vremena je još jako malo.

Želimir Badurina
Predsjednik Udruge lunjskih maslinara