TRAŽIMO ZAKONSKU ZAŠTITU LUNJSKIH MASLINIKA!

Na tiskovnoj konferencij održanoj 01.07.2010. u velikoj vijećnici grada Rijeke, predstavnici "Eko Kvarnera" i "Udruge lunjskih maslinara" Vjeran piršić i Želimir Badurina upozorili su još jednom na nedavnu devastaciju lunjskih maslinika, ukazali na mogući crni scenarij uništenja toga posebnog područja i najavili traženje zakonske zaštite za tisućljetne masline i suhozide na području Luna na otoku Pagu.
Naime kako je nedavno otkriveno tom području vrlo skoro prijeti privatizacija i urbanizacija. Kako ?
Prema zakonu o državnom poljoprivrednom zemljištu, grad Novalja će do 15. kolovoza u koncesiju dati 50-80 hektara zemlje s maslinikom.
(Ovdje moramo razjasniti jednu stvar: kada kažemo lunjski maslinik mislimo na točno određeno područje KO Lun, koje je u državnom vlasništvu a na kome su Lunjani od pamtivjeka kultivirali stabla divlje masline, cjepili ih, brali, podizali te na taj način stvorili poseban i jedinstven krajolik. Lunjani masline ne smatraju običnim drvom već obiteljskim blagom pa se masline u normalnim uvjetima nemogu kupiti već se isključivo nasljeđuju sa kojena na koljeno. O povjesnom pravu Lunjana na masline govore i dokumenti iz Rabskih arhiva, naime Lun je svojevremeno bio posjed rapskog plemstva.)
Udruga Lunjskih maslinara nema ništa protiv davanja maslinika i državnog zemljišta u dugogodišnji najam, međutim traže da se upravo njima maslinik dodijeli u koncesiju. (nije li logično da onaj čije su masline upravlja maslinikom?)
Lunjski maslinari strahuju da koncesija neće biti data onima koji razumiju potrebe zaštite tog područja, a postoji i sumnja da će strani koncesionar iskoristiti zakonsku mogućnost koja dopušta unutar toga područja podizanje gospodarskog objekta na tri hektara zemlje. Zapravo se tako vrlo lako može dogoditi gradnja luksuznih vila, bez obzira što to urbanistički plan ne dopušta.
Stoga je upućen zahtjev za izradom preventivne trogodišnje zaštite toga područja, a pravo prvenstva kod dodjele koncesije trebaju imati ljudi čiji su preci masline održavali i očuvali, jer je riječ o povijesnom nasljeđu.
U međuvremenu udruge se obavezuju napraviti plan održivog upravljanja tim područjem, ali upozoravaju na nužnost donošenja posebnog zakona kojeg treba donijeti Sabor RH, kao što su to primjerice učinile Italija i Španjolska.
U Hrvatskom saboru zatražit ćemo donošenje presedana - zakona o zaštiti maslina i suhozida na području Luna na otoku Pagu - kazao je Piršić.
Prof. Đani Benčić sa zagrebačkog Agronomskog fakulteta je nakon tiskovne konferencije održao predavanje na temu - Lunjske masline - globalni raritet i promocija Hrvatskog maslinarstva.
U predavanju su istaknute specifičnosti lunjske masline
- Masline i kamenjar na kome rastu čine jedinstven krajobraz
- Genotip lunjske masline jedinstven je po starosti, po morfološkim i genetskim karakteristikama
- Lunjske masline su jedinstvene po sposobnosti adaptacije na kamenjar, buru i posolicu
Sve ove činjenice će jednog dana poslužiti udruzi lunjskih maslinara za osnovu zaštite porijekla lunjskog ulja i stvaranje jednog jedinstvenog brenda.

POZIV NA PREDAVANJE O LUNJSKIM MASLINAMA
Poštovani,
pozivamo Vas na predavanje "Građanskog odbora za spas maslina iz Luna".
Predavanje će se održati u četvrtak, 1. srpnja 2010. u Velikoj vijećnici grada RIjeke, na adresi: Korzo 16, sa početkom u 12:30 h.
Povod predavanja je sve veća opasnost da će se brojna stabla maslina, koja se već
tisućljećima u Lunu na otoku Pagu razvijaju u skladu s čovjekom i prirodom, u ovo naše doba od strane nerazumnih pojedinaca zauvijek uništiti.
Smatramo da je posebno važno zaštititi preko tisuću stabala starijih od tisuću godina (najstarija maslina je potvrđeno stara preko 1.600 godina!), kao i izraditi program njihovog novog vrednovanja u kontekstu mogućeg svjetskog plasmana visokovrijednog maslinovog ulja sa mikrolokaliteta u Lunu.
Predavanje će održati profesor Đani Benčić s Agronomskog fakulteta u Zagrebu na temu: "Lunjske masline; globalni raritet i promocija hrvatskog maslinarstva"
Predavanje organiziraju:
“Udruga Lunjskih maslinara” Lun, otok Pag, Ekološka udruga “Maslina” Lun, otok Pag
i Udruga “Eko Kvarner” Njivice, otok Krk

UZBUNA U LUNU!
Dnevnik HTV-a od 20.06.2010, reportaža o kopanju i odvozu maslina iz Luna.
U reportaži možete čuti izjave Želimira Badurine predsjednik udruge maslinara iz Luna, izjavu Vjerana Piršića iz udruge Eko-Kvarner o projektu urbanih vila i izjavu Gradonačelnika Ivice Daba o urbanističkom planu.

Ugrožena neprocjenjiva baština!

BAŠTINA - Počela borba za spas drevnih maslina na Pagu TRIDESET GRAĐANA POČELO BORBU ZA SPAS MASLINA U LUNU NA PAGU



Nakon što je prije mjesec dana netko bagerom iščupao te odvezao četiri višestoljetne masline iz “Lunjskog maslinika” na sjeveru otoka Paga, lokalna “Udruga lunjskih malinara” pokrenula je “Građanski odbor za spas maslina iz Luna” kako bi svoju baštinu sačuvala od devastacije zbog pomodarstva domaćih novopečenih bogataša. - Suočeni s činjenicom da našim maslinarima bezimeni ljudi za sitniš nude otkup starih maslina na kojima prodajom mogu zaraditi od 5 do 100 tisuća eura, želimo svoju djedovinu staviti pod zaštitu kako nerazumni pojedinci ne bi zauvijek uništili stabla koja su Hrvate dočekala kada su tek došli u ove krajeve - upozorio je Želimir Badurina iz Udruge lunjskih maslinara na konferenciji za medije. Prodaja jednoga srednjovjekovnog drveta može riješiti višegodišnju egzistenciju vlasnika, pa lunjski maslinari ne imenuju i ne krive grješnika koji je za bagatelu od 12 tisuća kuna po stablu izdao svoje nasljeđe. Žele, međutim, u korijenu srezati grijeh otuđenja hrvatske kulturne baštine. Lunjske divlje masline jedinstvene su i posebne jer su samonikle i kliju iz plodova, pa svako takvo stablo ima specifični genotip, a opstat će samo ona koja su otporna na kamen, buru i posolicu - ističe Đani Benčić sa zagrebačkog Agronomskog fakulteta koji je tu tvrdnju dokazao genetskim analizama. Upozorivši kako preseljenjem starih maslina iz staništa one mogu podivljati ili odumrijeti, naglašava kako je time narušena savršena ravnoteža “orkestra koji je tisuću godina uhodavan”. U Lunu, na najsjevernijem rtu otoka Paga, na 400 hektara se prostire najveći hrvatski maslinik, jedan od samo tri svjetske lokacije s brojnim stablima divlje masline. Masline u Lunu bere 70-ak lokalnih obitelji koje na 400 hektara imaju 60 do 80 tisuća stabala, no zbog neriješenih imovinsko-pravnih odnosa u zemljišnim knjigama većina nasljednika samo je u posjedu zemljišta. Problem je što je dio maslinika, 50-ak hektara, na državnom poljoprivrednom zemljištu, ali se u Udruzi nadaju kako će i tu površinu uspjeti dobiti u dugotrajan najam kako bi mogli štititi masline i kvalitetno gospodariti. Preventivnu zaštitu lunjskih maslina pokrenut će Državni zavod za zaštitu prirode, a nakon dvije godine mogla bi se razmatrati kategorija trajne zaštite. - Lunjski maslinici izuzetno su vrijedno područje ne samo zbog tisućugodišnjih vrijednih stabala, nego i zato što će biti predloženo za uvrštenje u Europsku mrežu zaštićenih područja Natura 2000 - najavio je Davorin Marković, ravnatelj Zavoda. Na sreću, tijekom trajanja privremene zaštite zakonska je procedura ista kao i da se radi o trajnoj, pa se u masliniku neće smjeti poduzimati nikakvi invazivni radovi.
Preneseno iz Slobodne Dalmacije, autor: MARIJANA ŠEŠO

Rene Bakalović ‘spasitelj’
Budući da se radi o stoljetnim, čak i tisućljetnim nasadima u kojima su i 1500 godina stari primjerci, plodove i izvrsno maslinovo ulje trebalo bi posebno brendirati i cijeniti - predložio je Rene Bakalović, jedan od 30-ak potpisnika Građanskog odbora u kojemu su istaknuti hrvatski glumci, sportaši, intelektualci. Oni smatraju da država do sada nije imala dosta snage i interesa da organizira zaštitu lunjskih maslina, te planiraju usmjeriti pritisak javnosti na mjerodavne organe kako bi se postavila barem preventivna zaštita, a nakon temeljitih istraživanja potpuna i trajna zaštita s dobrim planom gospodarenja.

Stručnjaci u šoku.
Lunjanima podršku zdušno daju dalmatinski stručnjaci, uzgajivači i prijatelji maslina. Biologinja i ekoaktivistica Ivna Bućan, predsjednica kaštelanske udruge “Lijepa naša”, kaže da će podršku u zaštiti paškog rariteta dati i organiziranjem prosvjeda u Lunu. Prof. Bućan poziva Ministarstvo kulture i ministra Biškupića na hitnu akciju, tvrdeći kako napad na Lun znači i napad na najpoznatiju kaštelansku staricu, maslinu staru više od 1500 godina, park Vitturi, školski Botanički vrt u Kaštel Lukšiću, Biblijski vrt, park-šumu Marjan... - Ne mogu vjerovati da bi netko devastirao maslinike Luna, riječ je o našoj baštini, botaničkom i biološkom fenomenu. Lun je naš ponos! - kaže prof. Bućan. Ogorčenje ne krije ni prof. dr. Mirko Gugić, hrvatski autoritet s područja maslinarstva, koji je prije 20-ak godina aktivno sudjelovao u pomlađivanju lunskog maslinika. Diranje u stoljetna stabla za njega je katastrofa, posebice ako je takav naum planiran iz privatnih razloga. Dr. Gugić ne shvaća divljačke napade na spomenik kulture koji treba čuvati i njegovati, a ne uništavati. - Ma kada bi se takve masline i išle presađivati na neku zamjensku lokaciju, nitko ne bi mogao potvrditi hoće li se na nju priviknuti, aklimatizirati, neće li pretrpjeti šok. Masline se ne smiju gnjaviti, svaki nasrtaj na njih znači im udarac koji može dovesti do njihove smrti. Ne mogu shvatiti da ljudi nisu svjesni činjenice da se Hrvatska u svijetu, kada govorimo o starim maslinicima, prezentira upravo po lunskim stablima! Taj maslinik je najljepši živi spomenik maslinarstva u Hrvatskoj. On je čudo prirode - ogorčen je dr. Gugić koji tvrdi kako napad na lunjska stara stabla doživljava isto kao napad na Sv. Duju. Sve osude izražava i dr. Slavko Perica, ravnatelj splitskog Instituta za jadranske kulture i melioraciju krša, koji ne može vjerovati da je nekome palo na pamet dirati u Lun. - Prestrašno. Ma zamislite da netko sada ide rušiti arboretum Trsteno. Mislio sam da se netko šali s tim, ne mogu vjerovati. Pa riječ je o spomeniku baštine kakvog nema ni na svijetu, očuvanom i živom divljemu masliniku, ostatku naše stare dalmatinske šume kakva se više ne može naći. To je svjetski raritet koji treba pomno paziti i čuvati - kaže dr. Perica.
Preneseno iz Slobodne Dalmacije, autor: TANJA ŠIMUNDIĆ BENDIĆ

Priroda stvorila nešto što ljudski genij ne može
Lunjski maslinici su nulto svjetsko čudo!
Ovaj maslinik u Lunu raritet je ne samo otoka Paga i Hrvatske, već na čitavom Mediteranu nema više ovako sačuvanih divljih maslina u njihovom prirodnom okruženju.

Lunjski maslinik sa svojim tisućljetnim stablima sve je posjećenija destinacija na koju dolaze turisti, vikendaši, ali i domaći ljudi kada se zažele mira i tišine. Iako udaljen tek petnaestak kilometara od Novalje, posjetitelj lunjskog maslinika imat će osjećaj da je stoljećima daleko od suvremenog života, kada krene makadamskim stazama ispod krošanja stabala, čiji najstariji primjerak broji preko tisuću i pol godina. To gotovo biblijsko okruženje, maslina, mora, kamena i ovaca jedinstveno je ne samo na Mediteranu već u čitavom svijetu. Da je ta tvrdnja točna i dokazana, a ne samo puka pretpostavka temeljena na vizualnom dojmu, pokazala su istraživanja dovršena prije dvije godine koje je provela grupa stručnjaka agronoma, na čelu sa dr. sc. Karmelom Poštenjakom, profesorom na Visokoj šumarskoj školi u Karlovcu. Koristeći sofisticiranu tehnologiju, proučavani su uzorci debala maslina, a rezultati tih istraživanja potvrdili su kako su lunjske masline jedne od najstarijih na svijetu, među kojima najstarija broji više od tisuću i pol godina. Sličnih nalazišta samoniklih, »divljih« maslina može se pronaći u još nekoliko zemalja, no nigdje nisu sačuvane u tolikom broju i u svojem prirodnom okruženju, kao što su na Lunu, objasnio je dr. sc. Karmelo Poštenjak. Svoje izlaganje o rezultatima istraživanja, dr. sc. Poštenjak tada je započeo riječima: »Na svijetu ima 7 svjetskih čuda, a ovi su maslinici nulto svjetsko čudo, s tako održanim divljim maslinama, očuvanim od požara i inih ljudskih gluposti i devastacije. U okruženju čistog mora i surovog golog kamena, priroda je stvorila nešto što niti jedan ljudski genij ne bi mogao stvoriti. Ovaj maslinik raritet je ne samo otoka Paga i Hrvatske, već na čitavom Mediteranu nema više ovako sačuvanih divljih maslina u njihovom prirodnom okruženju. Kultivirana maslina ima širok prostor na kojem uspijeva, a samonikla maslina je danas izuzetno rijetka. Požari, čovjek, sječa, pa i kultiviranje utječe na to da je jednostavno nestaje. Ovako sačuvan maslinik upravo je zbog toga raritet.«

Priča se širi
Nakon tog otkrića, priča o lunjskom masliniku počela se širiti, pa je tako svake godine, u rano proljeće i tijekom ljetnih mjeseci sve češći prizor turista koji svojim fotoaparatima dolaze po tu jedinstvenu uspomenu na mjesto koje su došli posjetiti. Masline ni u zimskim mjesecima nisu »usamljene« jer je za lijepih vremena sve više domaćih ljudi iz Novalje i okolnih mjesta koji nedjeljna popodneva provode u šetnji maslinikom. A kroz tu šetnju, za koju je potrebno i dva sata da se prođu sve staze, posjetitelji doista imaju što vidjeti. »Lunjske masline u ovakvom okruženju mediteranskog podneblja preživjele su i dobro i zlo. Imate mnoštvo primjera gdje se točno vidi oblik rasta debla masline koje je uvjetovano tijekom stoljeća dominantnim vjetrom– velebitskom burom, koja je sukanjem razvila jednostranu krošnju masline, onda ju je vrtila dok ju nije posve izvrtila, opisuje dr. sc. Poštenjak te jedinstvene oblike koje je istraživao. Ta igra vjetra sa stoljetnim deblima i njihov otpor buri razvili su kod svakog stabla neku specifičnu figuru, pa promatrajući sve te oblike, svaka maslina kao da priča svoju priču o borbi s burom.

Bio je to tek početak istraživanja ovog fenomena, kada se utvrdilo da masline datiraju još iz prošlog tisućljeća. Udruga Lunjskih maslinara, na čelu sa predsjednikom Želimirom Badurinom, potaknula je i inicirala daljnja istraživanja. Znalo se koliko su stare, no ostalo je još mnoštvo otvorenih pitanja na koje bi trebalo pronaći odgovore. Tako je Udruga Lunjskih maslinara ostvarila suradnju s Agronomskim fakultetom iz Zagreba, koju provodi dr. sc. prof. Đani Benčić. Prof. Benčić sa skupinom studenata Agronomskog fakulteta posjetio je prošle godine nalazišta samoniklih maslina te odabrao uzorke potrebne za daljnja istraživanja vezana za autohtonost ove sorte. Rezultati koji su na temelju toga dobiveni, potvrdili su tezu kako su ove masline jedinstvene ne samo po starosti, već i po različitosti. »Mi smo pokušali znanstveno potvrditi ono što nam se vizualno otkriva, a to je da su lunjske masline različite jedna od druge. Dobili smo rezultate koji otkrivaju morfološku raznolikost kao što su visina i širina stabala, veličina koštice, listova te druge karakteristike svake pojedine vrste.

Raritet velike vrijednosti
Napravili smo i genetsku analizu, pa smo maslinik podijelili na nekoliko rajona. Iz tih smo rajona odabrali preko dvadeset stabala koje smo analizirali, a rezultati su opet potvrdili tu genetsku raznolikost stabala maslina, objasnio je dr. sc. prof. Benčić. Tako je lunjski maslinik »otkrio« da osim što čuva drevne masline, među njima ima i mnoštvo sorata maslina. Tu pojavu dr. sc. prof. Benčić objašnjava riječima »Te su masline proklijale iz sjemena, same od sebe, a svake godine proklija ih barem tisuću, no opstaju i razvijaju se samo one koje su otporne na tri elementa, a to su: bura, suša i posolica.« Ovim su otkrićem postavljene smjernice daljnjih istraživanja koja se planiraju provoditi. Kao stručnjak i znanstvenik s područja maslinarstva, smatram da bi lunjski maslinik trebalo postaviti u vrh promocije hrvatskog maslinarstva. Mi imamo kaštelansku i brijunsku maslinu kao najstarije u našoj domovini, no u lunjskom masliniku imamo stotine sličnih po izgledu i starosti. To je rariret koji ima doista veliku vrijednost i kao takve, te masline treba zaštititi. Način na koji će to učiniti trebaju zajednički pronaći i maslinari i stručnjaci i političari.«

A dok se takav način ne pronađe, ove masline svjedočit će i dalje svojem prkosu buri, čovjeku i vremenu, te pružati mir i zadovoljstvo onima koji pod njihovim krošnjama traže zaborav od svakodnevice. Dokle god posjetitelji dolaze »naoružani« tek fotoaparatima, masline će biti gostoljubiv domaćin. Bude li se drukčije postupalo s njima, ono što je potrajalo tisućljećima, moglo bi začas nestati.

Za Novi List: Gorana Badurina

NAJSTARIJA LUNJANKA I PAŽANKA MARIJA ŠANKO PROSLAVILA STOTI ROĐENDAN.
"...A rekli joj da nece doživjeti ni 35 godina"

LUN - Najstarija otočankaMarjja Šanko proslavila je svoj stoti rodendan, a osím rodbine Čestitati su joj došli i brojni mještani. Teta Marica ili kako je u Lunu zovu Majora, kaže kako nikad nije pomišljala da će doživjeti tako duboku starost a kamo li da će doživjeti sto godina, ali tako joj je Bog dao, kaže ona. Ni sama ne pamti da je itko ikada na Lunu doživio tako duboku starost. Bilo je onih koji bi živjeli više od devedeset godina no nitko nije zakoračio u stotu. Teta Marica živi sama u svojoj kući pa iako slabije vidí i čuje, noge je još uvijek dovoljno dobro služe da se može brinuti sama o sebi i upravo tako se najbolje osjeća. Kaže kako ju rodbina često poziva da im dođe u goste no ona radije ostaje kod kuće i s veseljem čeka da oni njoj dođu u posjet. Tako nikome ne smeta, a svoje vrijeme rasporedi kako želi. Dane uglavnom provodi u molitvi Bogu, za što tijekom svog života nije imala puno vremena pa sada uživa u takvim trenucima. Kao dijete Marija nikada nije išla u školu vec je čitati i pisati naučila kod kuće, dok je krišom slušala kako njen otac podučava mlađu braću. Udala se mlada, rodila je petero djece. no tragedija ju je snašla kada je njen suprug poginuo pa je ostala udovica. Osim petero djece, teta Marica ima osmero unučadi i šestero praunučadi, koji žive u Rijeci, Zagrebu, na Rabu,Lošinju te u Njemačkoj. Kada je imala otprilike 35 godina, zbog zdravstvenih problema sa srcem dva puta je boravila u bolnici u Zagrebu, a liječnici su je tada poslali kući i kazali joj kako najvjerojatnije neće preživjeti. Unatoč takvoj dijagnozi, teta Marica je poživjela mnogo, mnogoduže a vedar duh i osmijeh na njenom licu pokazuju kako hrabro i radosno nosi tolike brojne godine. Ovaj rodendan iščekivala je s osobitim veseljem jer su se za ovu priliku okupili brojni članovi njene obitelji. Djeca, unuci i praunuci priredili su joj rodendansko slavlje a poslije svete mise pred župnom crkvom SV. Jeronima zapjevala je klapa »Sol«. Slavlje se uz pjesmu nastavilo, a rodendan su joj došli čestitati i Ivan Dabo gradonačelnik Novalje, i Franko Škunca Predsjednik ogranka Udruženja slijepih i slabovidnih ličko-senjske županije te Miljenko Badurina predsjednik MO Luna.
Za Novi List: Gorana Badurina

Lunjski maslinici - Video zapis Ante Španića, poznatog snimatelja iz Senja.

SNIJEG U LUNU - nešto ča se definitivno ne viđa svako godišće!!!

“Maslinar za maslinare” Polovicom studenoga na tržištu se pojavio novi časopis za maslinare i uljare, Maslinar. Uredništvo časopisa čini dokazani novinarski tim, a Maslinar je otisnut na vrhunskome papiru i donosi 100 stranica punih maslinarima zanimljivoga štiva.
Prije nekoliko dana na kioscima se pojavio prvi broj časopisa Maslinar. Maslinar je, kako mu i naziv govori, namijenjen prije svega maslinarima i uljarima i kako u uvodniku prvoga broja kaže njegova urednica, za njih će se boriti sasvim pristrano.

DELICIJE IZ BAKINE KRADENCE

Sjećanja na djetinjstvo uglavnom nas povezuju sa lijepim uspomenama koje pamtimo kroz cijeli život. Ponekad nam vraćanje u prošlost dočara drage ljude koje dugo nismo vidjeli ili čuli, ponekad iznova proživljavamo događaje iz dječjih dana, no nerijetko nam se kao podsjetnik na minula vremena vraćaju mirisi i okusi onoga što nas je kao djecu uveseljavalo i što smo voljeli. Skupa sa takvim sjećanjima javi se nostalgija i želja da nam iznova nadohvat ruke bude neka slastica koju su nam kao djeci pripremale bake ili majke, a ne možemo ih pronaći na policama trgovina. A ako već i pronađemo nešto takvo, okus ni približno nije isti, jer domaće je uvijek domaće, pa bez obzira na doista veliku i raznovrsnu ponudu proizvoda po trgovinama, nijedna nije upravo onakva kakvu smo imali kao djeca. Upravo su takve uspomene potakle Vedranu Makarun iz Luna da pokuša iz zaborava spasiti domaće delicije kao što su smokvenjaci, mendulat,džemovi, marmelade i razne slastice pripremljene od voća koje je raslo u vrtu oko kuće njene bake i koje je baka često spravljala. "Kao dijete sam dosta boravila u kući svog djeda i bake, a u doba mojeg djetinjstva nije bilo slastica iz Kraša,gumenih bombona i sličnih stvari kao što ih ima danas.Ono čeg je bilo, nije se kupovalo već je sve bilo domaće i pripremalo se kod kuće. Posebno se sjećam kradence u bakinoj kući koja je za nas djecu bila zabranjena. Jedino je baka imala pristup kradenci, a u njoj su se čuvala sva bogatstva i slasti. Bilo je suhih smokava, mendulata, kompota, voćnih sirupa i drugih "slatkiša" kojima bi nas baka povremeno nagrađivala." prisjeća se Vedrana.

Od mendulata do likera...
Tako je došla na ideju da sada, kada je i sama majka troje djece, nastavi tradiciju te kod kuće počne proizvoditi upravo takve slatkiše i domaće pripravke. Ta se ideja pretočila u djelo kroz rad ekološke udruge "Maslina", kada je Vedrana zajedno sa ostalim članicama udruge počela proizvoditi, pakirati i prodavati domaće delicije. Proizvodi su se pakirali u obliku suvenira te prodavali posjetiteljima i turistima. Zanimanje za njih bilo je veće od proizvodnih mogućnosti pa što god bi one napravile, sve bi se rasprodalo. Najčešće su se takvi slatki suveniri prezentirali i prodavali na raznim manifestacijama koje organizira Turistička zajednica Grada Novalje, no i drugi posjetitelji Luna rado su kupovali te suvenire. Nakon razlaza članica udruge, Vedrana je sama nastavila proizvoditi domaće delicije, a u njenom asortimanu bilo je maslinovo ulje,marmelada od smokava,marinirana riba, mendulat, smokvenjaci, kuglice od smokava,razni likeri,rakija od smokava te drugi pripravci bazirani na onom što se može nabaviti u Lunu. Posao je krenuo,a Vedrana je pokrenula obrt koji je dobio ime "Delicije iz bakine kradence". "Izradi mendulata poučila me baka, a ostale slastice naučila sam spremati od svoje majke. Sjećam se tave koju je moja pokojna baka koristila za pripremanje mendulata i za ništa drugo. Dan danas i ja imam istu takvu." priča Vedrana uz osmjeh te pojašnjava kako je napravila i korak dalje. "S vremenom sam dobila mnoštvo ideja, pa sam ih nadogradila na tradicionalne recepture te počela pomalo eksperimentirati dodajući neke nove sastojke. Isprobavala bih tako sve dok ne bih dobila proizvod koji bi se svidio prvo meni,a zatim bi ih ponudila svojoj djeci, koji su moji glavni degustatori. Katarina(10), Šime(5) i Vedran(4) su najiskreniji kritičari i vrlo jasno kažu kada im se nešto sviđa ili ne sviđa. Najveće mi je zadovoljstvo kada netko kuša moj proizvod i kupi ga. Tada smo zadovoljni i kupac i ja."

Degustacija maslinovog ulja...
Uz podršku obitelji, Vedrana se sve više posvećuje svom poslu koji je uspješno započeo, a uz takav trud, uspješno se i nastavio. Njen suprug Šime Makarun bavi se, pored ugostiteljtstva i maslinarstvom pa su zajednički sudjelovali na proteklom sajmu "Jesen u Lici", gdje su prezentirali maslinovo ulje iz lanjske berbe koje je nagrađeno zlatnom medaljom za kvalitetu, te delicije koje proizvodi Vedrana. "Sve ono što su posjetitelji degustirali, to su i kupili. Sa nama je bila i naša kći Katarina, koja je glavna promotorica mojih proizvoda. Obuče se u narodnu nošnju koju joj je dobila od moje svekrve i koju jako voli nositi, te je zadužena za promociju naših domaćih proizvoda. Ona voli pomagati, pomalo uči, i to me vrlo raduje pa se nadam da će i sama jednom nastaviti tim putem.No i njena braća su uključena u pomaganje kada nešto radimo kod kuće,na primjer oni su zaduženi za punjenje mendulata u vrećice.Potrebne količine važu na vagi,a zatim ih pune u vrećice.Oni su moja logistika, pa je uz takvu pomoć, sve puno lakše." priznaje Vedrana. No svestranost ove mlade obitelji nije ograničena samo na ovu proizvodnju.Pored obiteljskog restorana i apartmana za iznajmljivanje, sve više razvijaju i usavršavaju maslinarstvo. Osim proizvodnje visokokvalitetnog ulja, poradili su i na promociji tog proizvoda pa su tako prva i jedina obitelj na Lunu do sada koja posjetiteljima nudi i degustaciju maslinovog ulja pod krošnjama stoljetnih maslina. "Prvi puta smo to organizirali prije 4 godine, kada smo jednu veliku grupu turista iz Bavarske, koja je boravila kod nas na odmoru, proveli kroz maslinik i tamo im ponudili da kušaju naše ulje i druge slastice. To je stvorilo potpuni ugođaj i ljudi su bili oduševljeni. Nakon tog počele su stizati i druge grupe turista, koje su nam slali iz hotela "Luna" u Jakišnici, a zatim i iz Novalje. Sve je veći interes za ovakve obilaske maslinika i degustaciju. " Upravo zbog sve većeg interesa, ovdje nije kraj priče jer su se razvili i neki novi planovi za budućnost i usmjeravanje ovog posla. Maslinarstvo će sve više usavršavati te održavati visoku kvalitetu maslinovog ulja, a što se domaćih delicije tiče, u planu je podizanje nasada smokava." Svake godine potrebno je sve više smokava, a problem je u tom što ih je sve manje,baš kao i mendula.Za desetak godina ta će stabla nestati i možda nove generacije neće ni znati kako izgleda stablo smokve. Moj je plan da napravim jednu plantažu smokava, za početak malu, da vidim kako će to krenuti. Htjela bih imati što više svojih proizvoda, jer to je i cilj- da sve bude domaće.Biti će potrebno proširiti i nadograditi i neki novi objekat u kojem ću sve pripremati. Želja mi je da se sve više posvetim tom poslu,a za to je potreban prostor kojeg ću urediti i u kojem ću moći izložiti te ponuditi na kušanje i kupnju sve svoje proizvode." A do izgradnje takvog, na Lunu jedinstvenog, objekta, posjetitelji i svi drugi zainteresirani ove proizvode mogu kupiti u njihovom restoranu, gdje stoji ona ista stara bakina kradenca, restaurirana i pofarbana i u kojoj se i dan danas čuvaju sva bogatstva i slasti koje se može pronaći u Lunu. No, zahvaljujući Vedrani, te su slasti sada dostupne svima koji posjete Lun, i požele okusiti i sa sobom ponijeti komadić tradicije ovog mjesta.

Gorana Badurina za Novi List 13.12.2009.

KUNE I MURVE.

Usred svih loših vjesti o krizi, recesiji, i stagnaciji, u Lunu ima kuna napretek.
Priznajte da ovo dobro zvuči! No nažalost ovdje nije riječ o novcu:-)))
Naime Ivica Badurina je uspio u pol bijela dana, na "sred sela" fotografirati rijedak primjerak polupitome kune!
U Selu (u Lunu) je ispred Argentinovoga dvora bela murva. Stara je, izbrazdana polugnjila i šuplja, međutim još uvjek živa i rodna. E pa upravo u toj njenoj šupljini se je prošle e zime nastanila Kuna, a ovog se je ljeta i okotila.
U leglu je bilo nekoliko mladih kuna, a kune su očito lude za plodovima murve i to im je jedan od dražih izvora prehrane pa su se u svakodnevnim spuštanjima sa drveta naučile na ljude i skužile da im niko neće ništa. Tako je bilo i ovaj put kad se u blizini našao Ivica Badurina, kuna manekenka se fino prošetala ispred njega malo pozirala, pojela par plodova i poslije toga zbrisala natrag u krošnju. Nadam se da će se kune zadržati tamo i da ove zime neće nikome pokokat kokoše!

Samo neka mi još neki reče da na Lunu nema kuna!

Gorana Badurina

;Gorana Badurina

Lun..., opisati ću ga kao mjesto susreta: kamena i mora, gromača i zemlje, maslina, bure, smokava, ovaca i ljudi.
"Rajski vrtlić" i "Sveta zemlja" , rekla bi moja Mat.
Naravno, ona je na njezin iskonski, ženski i majčinski način bliže pravoj istini.
Na "zaboravljenom", najsjevernijem rtu Paga, na "stršećem prstu" najdužeg Jadranskog otoka, moje je selo. Lun. Daleko, ali opet blizu. Možda upravo toj činjenici Lun može zahvaliti što je postao sačuvan i "bezvremenski" primjer ljubavi i suživota ljudi i biblijskog krajolika.
Od 1563 godine, mnoge su generacije stasale u Lunu. Još ih se više raselilo.
Njihove slike u praznim, zaključanim kućama vise pored slika svetaca i lumina. Svima njima gdje god da sada žive posvećujem ovu stranicu.
U naše smo vrijeme svjedoci nestanka i propadanja ljudi, krajolika i slika Luna kakvog znamo, stoga je ovaj kutak posvećen i uspomeni na sve: suhozide, kuće, klance i ogradice koje propadaju, mjenjaju se i nestaju. A mi? Mi isto.

Zoran Badurina-Rumešić